Saturday, November 5, 2016

Opšte nuspojave

Alister Kroli i Fernando Pesoa na partiji šaha

Nema spasa za one koji univerzum shvataju lično.

Negujte maštu, da vam duša ne bi patila u suvoći razuma i plimi nepozvanih osećanja.

Biti zloban jeste izraz prosečnosti. Biti izopačen već naslućuje tragove genijalnosti.

Ljudi stare, ali ne bivaju mudri. Mladalačke iluzije tokom godina pretvaraju se u senilno sujeverje. Na kraju, što bi pros' narod rekao - umesto u refleksiji, umiru u perpleksiji.

Ako se čovek izgubi u makrokosmosu, to nije nerešiv problem, ali ako se izgubi u mikrokosmosu onda je stvarno izgubljen.

Ljudi su uglavnom nesposobni za svestan iskorak u ludilo. Pa kako onda mogu donositi valjane odluke? U sistemskom ludilu, jedini je izlaz vansistemsko ludilo.

Mnogi ljudi su poput bestidnih dlaka koje rastu po stidnim mestima. Srećom, zakazao sam depilaciju za sutra.

Ono kada te uplaše sopstvene misli, pa iznenada postaneš toga svestan i svakoj toj misaonoj psini nadeneš ime – da je zoveš onda kada ti je potrebna ili da je oteraš onda kada se opet pojavi.

Da bi čovek bio i ostao to što jeste, mora strogo voditi računa da ga ne primete kanibali.

Ah, dinamizam infantilnosti u vremenu senilnosti...



Wednesday, November 2, 2016

O prosvetljenju i prosvetiteljima

Francis Bacon

Čim čujem da neko teži svetlosti odmah znam da je reč o osobi sa izvesnim patološkim predispozicijama. Što je neko prosvetljeniji to je veća i gušća senka koju baca njegova svest. Samim tim su moćnije i strašnije mračne strane duše čija razorna nagota ponekad pomrači um prosvetljenog. Otuda nije redak slučaj da je kakav istaknuti prosvetitelj ili prosvetlitelj zapravo surovi tiranin ili „satanista“, jer u suštini on ne vlada sobom nego to čini njegova senka u čiju je gustu tminu projektovao idealizovanog izopačenog sebe kojeg se „odrekao“ težeći svetlosti i idealnom sebi. Udruženja takvih ljudi, naoko razumna i svetlonosna, zapravo su pećine užasa iz kojih oni obasipaju čovečanstvo snopovima potisnute duševne tame. I posle nam je đavo kriv. 

Šalju mi love & light u poljupcima, od kojih posle ne mogu da spavam jer se ukazuju kao smrdljiva stvorenja iz močvare...

Kada čujem da se neko bavi tzv duhovnim stvarima, ranije bih se često zapitao u kojoj je meri ta osoba luda, ali pošto sam to apsolvirao, ovih dana se pitam koliko je ta osoba zapravo zatucana u toj duhovnosti? Dakle, ima li ovde neko ko sebe može okarakterisati kao osobu zatucanu u duhovnosti? Kao bio je normalan, a onda je počeo da čita nekakvu čudnu literaturu, svamije, reikiste i.... zatucao se u te meditacije i čakre, pitaj boga šta već.

Najbolji su mi oni koji imaju nekakva (mistična) iskustva (ili barem misle da ih imaju - kao da je to nešto što se poseduje) te povodom sopstvenog iskustva stvore predstavu na osnovu koje pogrešno procenjuju druge ljude. Oni kažu vi nemate pojma jer nemate iskustva. Ako pak imate kakvo iskustvo, onda kažu da to vaše iskustvo nije ono iskustvo koje oni imaju jer je to iskustvo navodno apsolutno i jedino. Otud kako vi možete imati nekakvo iskustvo mimo njihovog, nešto drugačije, kada je njihovo apsolutno i jedino, a? Biće onda da nemate iskustva i da ste apsolutna neznalica budući da samo čitate knjige a ništa niste lično proživeli / doživeli. Odavno je poznato da oni koji čitaju knjige pojma nemaju - barem tako tvrde ovi sa iskustvom.

Agresivni i logoreični New Age penzioneri nastupaju po tjubovima, forumima i društvenim mrežama. Glavna kvaka im je drsko negiranje bilo kakvog vašeg iskustva i znanja, stava i mišljenja jer NEMATE ISKUSTVO SVESTI. Samim tim sve vaše predstave i tvrdnje su zablude jednog naduvanog ega. Rečju, nemate pojma. U redu. A šta bi onda trebalo da radimo? Pa, slušajte NAS, NewAgeOnLinePenzioneritos, jer Mi donosimo kasiopejsku gnozu za vas nevidnike koje lovimo po internetskim budžacima. Samo se pitam za čije (kasiopejske 7D) babe zdravlje, koja samo što nije već četvrt veka doživela korenitu transformaciju svesti bla, bla...? Onda ti šibnu link na jutjubu gde gledaš neko mučeno prizemljeno kosmičko 5D biće kako proserava opšta mesta trt, mrt... To su indigo penzosi!

Zanimljivo je posmatrati te divne, uvažene, prosvećene i gotovo prosvetljene ljude, utemeljene u duhovnom, koji toliko toga znaju i toliko su toga iskusili, kako se pretvaraju u ostrašćene zveri koje sikću na sam pomen nekih njima nepoćudnih imena ili nagoveštenih alternativnih mogućnosti. Začas promene izraz lica znoja lica svog. Odmah kidišu kao demoni, a sav postignut pređašnji hare-krišna-love-light-voimja momenat nestaje u trenu. Čak i preko neta jasno osećam kako im se uzvrpolje i počnu da škripe te produvane i izglancane čakre čim vide to neko ime koje ih jako uznemirava, taj naziv, to nešto, tu reč koja ih toliko vređa i pogađa a bez da išta suštinski znaju o njoj. I ne dozvoljavaju da im se predoči ništa u tom pravcu, jer niko nije dosegao taj njihov volšebni uzvišeni nivo premudrosti, prosvetljenosti, posvećenosti i utemeljenosti. Onda se setim da je jedan mudrac jednom rekao da se sa drskim neznalicama postupa kao sa decom, ali meni i dalje nije jasno smeju li se onda šljapnuti po guzi ili šta već?