Čitajući Hauarda Filipsa Lavkrafta ne mogu da odolim jednoj sličnosti
pogleda na svet izloženim u njegovim pričama strave sa onim što je pisao Karlos
Kastaneda. Iako Lavkraft i Kastaneda nemaju dodirnih tačaka, zajedničko im je gledište o prirodi sveta u
koji smo uronjeni procesom života. I jedan i drugi opisuju krhkost ovoga sveta,
krhkost ljudskog položaja u univerzumu te naposletku krhkost samih ljudskih bića.
I kod Lavkrafta i kod Kastanede postavka sveta ima duboku, zastrašujuću i podmuklu
pozadinu. Naš svet je u tom smislu jedna veoma krhka opsena van koje zjapi
nepojmljivi ambis iz kojeg u našu skučenu stvarnost može dopreti neizrecivi
užas kroz pukotine te iste stvarnosti u koju smo fino ušuškani našim navikama,
mnjenjima, percepcijama. Dok je kod Kastanede strava tek uzgredno prisutna i uklopljena u mehanizam njegovog opisa sveta, Lavkraft naglasak stavlja upravo na toj stravi. U oba slučaja, ta
strava, kod Kastanede manje prisutna ali ne i beznačajna, ima kosmičke
dimenzije i predstavlja deo sistema sveta. Kod Kastanede su nosioci strave
neorganska bića, letači, izopačeni stari
vidovnjaci kao izazivači smrti i uopšteno sve ono što ima veze sa onim što on naziva nagualom a čija je priroda nedokučiva. Sama ideja tonala i naguala te svođenja našeg sveta na ograničeni tonal i beskrajni nagual
kao nepregledno polje mogućnosti koje svako malo mogu prodreti u naš svet –
skučeni tonal jeste značajan elemenat strave u Kastanedinom opusu. (U tekstu Teorija matriksa pokušao sam da iznesem neka moja gledišta na tu temu).
Isto tako, jedna od osobina koju dele Lavkraft i Kastaneda jeste isticanje nemoći razuma spram magijskih i onostranih sila, beskraja, naguala i kosmičke strave. Kod Kastanede razum je nemoćan i jednostavno smeta putevima spoznaje i osvešćenja. Kod Lavkrafta je nemoćan pred naletima užasa. Takođe, zajedničko im je i zapažanje da u vreme razvijene civilizacije njena tehničko-tehnološka "čudesa" čuvaju mali ljudski svet, čuvaju tonal. U priči Ukleta kuća, Lavkraft kaže da njegovog junaka visoke poslovne zgrade štite "kao što moderne materijalne stvari čuvaju naš svet od drevnih i nezdravih čuda." Moja zapažanja na tu temu izneo sam u tekstu Revolucija katastrofe i demon informacija. Kod Kastanede je to objašnjeno time da je savremeni čovek, okruživši se tehnologijom, učvrstio položaj svoje skupne tačke, a što je istovremeno zaštita ali i smetnja za izlazak svesti iz skučenih okvira ljudskog oblika.
Isto tako, jedna od osobina koju dele Lavkraft i Kastaneda jeste isticanje nemoći razuma spram magijskih i onostranih sila, beskraja, naguala i kosmičke strave. Kod Kastanede razum je nemoćan i jednostavno smeta putevima spoznaje i osvešćenja. Kod Lavkrafta je nemoćan pred naletima užasa. Takođe, zajedničko im je i zapažanje da u vreme razvijene civilizacije njena tehničko-tehnološka "čudesa" čuvaju mali ljudski svet, čuvaju tonal. U priči Ukleta kuća, Lavkraft kaže da njegovog junaka visoke poslovne zgrade štite "kao što moderne materijalne stvari čuvaju naš svet od drevnih i nezdravih čuda." Moja zapažanja na tu temu izneo sam u tekstu Revolucija katastrofe i demon informacija. Kod Kastanede je to objašnjeno time da je savremeni čovek, okruživši se tehnologijom, učvrstio položaj svoje skupne tačke, a što je istovremeno zaštita ali i smetnja za izlazak svesti iz skučenih okvira ljudskog oblika.
![]() |
Karlos Kastaneda |
![]() |
Alister Kroli |
"Okultisti su često koristili beletristiku kao sredstvo izražavanja. Bulver Litonov Zanoni i Neobična priča (A Strange Story) pokrenuli su mnoge ljude da krenu na put konačnog Traganja. Ideje neprihvatljive svakodnevnom umu omeđenom predrasudama, iskvarenog "borbom za parče hleba" - obrazovanjem, mogu da promaknu cenzuri posredstvom romana, pesme, pripovetke. Ideje se mogu valjano zasejati na tle koje bi ih u suprotnom odbacilo ili uništilo... Artur Maken, Brodi Ines, Aldžernon Blekvud i H.P. Lavkraft su pisci te vrste. Njihovi romani i pripovetke poseduju neke značajne sličnosti sa onim vidovima Krolijevog kulta koji su predmet ovog poglavlja, a to je ponovo probuđeni atavizam koji nagoni ljude na razaranje. Bilo da je reč o Vizijama Pana, kao što je slučaj sa Makenom i Dansenijem, ili je reč o još zlokobnijem opštenju sa žiteljima zabranjenih dimenzija, na šta nailazimo u delima Lavkrafta, čitalac se sunovraćuje u svet varvarskih imena i nerazumljivih znakova. Lavkraftu nisu bili poznati ni Krolijevo ime ni delo, pa ipak, neke od njegovih maštarija, odslikavaju, doduše iskrivljenu, bit sadržaja Krolijevog kulta." (Kenet Grant, Magijski preporod, Esotheria, Beograd, 1997, str 120/121)Zatim Grant pravi poređenje Lavkraftovih i Krolijevih pojmova. Na primer, ono što je kod Krolija Knjiga zakona, kod Lavkrafta je Al Azif (Nekronomikon), Krolijeva zvezda Nuit i Lavkraftova petokraka izrezana od sivog kamena, Krolijev Horonzon i Lavkraftov Jog-Sotot, Krolijev Aivaz i Lavkraftov Njarlatotep, itd. Po Grantu Kroli i Lavkraft su na sličan, a ipak različit način, iskazali određene arhetipske obrasce karakteristične za novi eon.
Naravno, to su sličnosti, ali sličnosti nisu dovoljne za stavljanje znaka jednakosti, budući da i Lavkraft, i Kroli, i Kastaneda imaju zasebne i posve originalne sisteme sveta i prateće mitologije, dovoljno moćne i sjajne da u predstojećim vremenima tame čovečanstva imaju ulogu svojevrsne baklje koja predstavlja vezu kako ka dubinama makrokosmosa tako i ka mikrokosmičkoj unutrašnjosti.