artist Laura Stoltsvärd |
NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Duh kontrainicijacije". Ukoliko želite da ovu knjigu, ali i druge moje knjige, čitate na hartiji a ne da buljite u ekran, obezbedite sebi primerak. Više o tome Sabrana dela Dorijana Nuaja
Poznato je da najstariji zanat na svetu ima svoje kultne,
religijske pa i magijske korene. U ovom odeljku hteo bih osvetliti magijski
aspekt prostitucije, ne kakva je ona sada, već u njenim prvobitnim oblicima i
svrhama. Baveći se pitanjem magijske prostitucije, odmah bih se ogradio od tog
izraza jer taj pojam podrazumeva javno izlaganje njenih aktera. Otud izraz
javna kuća. Tzv sveta prostitucija, kao
i običajna prostitucija, jesu međufaze istorijskog razvoja, da bismo naposletku
dobili ono što imamo još od antike: puku seksualnu eksploataciju. Prvobitna
prostitucija zapravo i nije bila prostitucija u istorijski poznatom smislu,
niti je bila javna, već je počela kao rukavac u suštini vampirskog magijskog
delovanja. Dakle, koreni fenomena prostitucije su vampirske prirode a koji su
kasnije pridobili kultni i religijski značaj. Isprva je kurva bila posve
magijsko biće, sukubi pod kontrolom kakvog opakog vrača ili čarobnjaka, koji ju
je koristio kao sredstvo za uzimanje životne energije od drugih ljudi. Takođe,
kurva je bila veštica-vampirica, kojoj nije bila neophodna nikakva fantomska
posrednica nego je sama uzimala šta je i kako htela. Tek je kasnije kurvom
postala sveštenica i proročica te naposletku ono što se u istorijskom
svedočenju smatra prostitutkom, obična kurva, što predstavlja posledicu
profanizacije i svojevrsne demokratizacije aktivnosti koja manipuliše
seksualnošću.
Zamislimo sliku magijskih bordela kojima vladaju slepe sile u
službi energetskih vampira koji isisavaju seme muškaraca i njihovu životnu
energiju te tako održavaju svoje i bitisanje svojih gospodara. U toj gotovo
arhetipskoj slici, bordel je mesto razmene. U još starijem uzoru imamo legende
o strašnim vešticama koje su se pretvarale u lepe i mlade devojke te zavodile
razne junake, spavale sa njima i ubijale ih. Taj motiv je u korenu čitave
današnje industrije seksa, prostitucije i pornografije. Ta opaka čarobnica
održava svoju dugovečnost uzimanjem životne energije zavođenjem muškaraca. U
ekstremnijem obliku ona ih ubija, ali takođe, praktičnosti radi, ona svojim
seksualnim umećem čini da joj muškarci dobrovoljno predaju svoju energiju. Tako
joj dolaze mnogi a ona vlada njima. Osim seksualnog umeća čarobnica vlada i
pomoću drugih veština: proricanja, isceljivanja, droga, bajanja i stvaranjem
opsesija. Time ona izlazi iz opskurnosti i zločina u društveno prihvatljiv
oblik. Iz tog prvobitnog društveno prihvatljivog oblika rađa se sveta
prostitucija a iz nje običajna. Kurva postaje sveštenica sa ulogom u kultu
plodnosti.[1]
Sveštenice koje su služile u hramovima svete prostitucije tretirane
su gotovo kao svetice. Deca koju bi one rađale bila su deca bogova, posebno
ukoliko su rađana kada je Mesec u nekoj posebnoj fazi, kada je neka zvezda na
nebu itd. Sveštenica-prostitutka u suštini predstavlja arhetip tarot arkane
Prvosveštenica, ona koja čuva ključeve mudrosti, koja je skrivena iza vela itd.
U tom smislu su hramovi u svojstvu javnih kuća bili betili svetosti. Ovo može
konvencionalnom mentalitetu zvučati blasfemično, međutim, setimo se da je sve
ono što je u jednom trenutku proglašeno nečistim, bogohulnim, perverznim ili
bolesnim, nekada bilo sveto. Tako su recimo i homoseksualne kurve zapravo bili
sveštenici, često puta kastrati. Imajmo na umu da su uškopljenici bili Kibelini
i Astartini sveštenici. Nije li to slično što i celibat asketizma?
Muškarac-čarobnjak koji postane žena stiče veliku moć, pridobija magijsku moć
svojstvenu ženama. Otud drevni homoseksualac, odnosno transseksualac nije
nikakav izopačenik nego svetac. Upravo ga njegova homoseksualnost a potom i
uškopljenost čini izuzetnim, odnosno čini osnovu na kojoj gradi svoj magijski
identitet.[2]
Današnji trend transseksualizma je psihički odjek tih običaja koji
silovito izbija u ovo vreme seksualnih sloboda usled popuštanja represivnog
morala i prodora emancipatorskih ideologija utemeljenih na kontrainicijacijskim
ezoterijskim načelima. Uzgred, podsetio bih na jedan detalj iz Kastanedinih
knjiga, kada on opisuje jednog drevnog meksičkog šamana, koji je i nakon dve
hiljade godina i dalje na čudesan način živ, nakon što je uspeo pobeći iz
zatočeništva tzv neorganskih bića jednostavno pretvorivši se u ženu. Kao žensko
on njima više nije bio zanimljiv pa im je tako utekao te potom održavao svoju
dugovečnost pokazujući čarobnjacima Kastanedine loze neke položaje skupne
tačke u zamenu za malo vitalne energije. Tu je tanka linija koja bi takvu,
u biti posve magijsku osobu, mogla povezati sa vampirskim i magijskim korenima
prostitucije. Kurva je ta veštica, čarobnica, vampirica, koja u zamenu za svoje
seksualne ili kakve druge usluge, vidovnjačke, magijske, od određenih ljudi
uzima energiju, seme, krv i tako održava svoju vitalnost i dugovečnost. Oblik
javnog izlaganja, dakle prostituisanje u užem smislu reči, samo je odraz,
oponašanje tog prvobitnog magijsko-vampirskog odnosa. Kao sveštenica, kurva i
dalje zadržava taj magijski veo, tu vezu sa onostranim, sa svetom duhova i
bogova, dok obična kurva biva samo telo te biva žrtva trgovaca belim robljem.
Takođe, postoji veza između prostitucije, odnosno heterizma,
inicijacije i smrti. Kirka, kao čarobnica, odnosno hetera-čarobnica, bila je ta
koja je, kako to primećuje Karolj Kerenji, Odiseju otkrila put u podzemlje.[3]
Naravno, imamo pojavu poput tantričke suvasini, odnosno partnerke u
seksomagijskoj praksi i obredima. To jeste jedan od rukavaca svete
prostitucije, ali u kontekstu onoga što prostitucija u klasičnom smislu jeste -
one su daleko od onoga što se danas smatra kurvom. Te žene nisu kurve nego
svetice jer služe buđenju božanske svesti kod muškaraca. Zamislite sada u ovoj
našoj civilizaciji javnu kuću čija je svrha ne da služi prostom iživljavanju
ili gašenju strasti, nego da kultiviše duh i diže svest svojih posetilaca. Tada
bi javne kuće zaista postale betili svetosti - ljudi bi iz njih izlazili bolji
nego onda kada su u njih ušli, jer kako kaže Alister Kroli - savršeni orgazam
za sobom ne ostavlja pohotu.
[1] U klasičnoj knjizi na temu prostitucije o sveštenicama-prostitutkama zapadnoafričke tradicije kaže se: „Sveštenice nikada ne stupaju u brak, niti se može za sveštenicu platiti glavarina. Čini se da je razlog tome, što sveštenica pripada bogu kojem služi te ne može postati vlasništvo muškarca, kao što je to slučaj s udatim ženama. Ta se zabrana odnosi samo na brak, a sveštenici se ne zabranjuju seksualni odnosi.“ „U vavilonskom
epu o Gilgamešu, Ištar, boginja plodnosti, ujedno je i boginja prostitucije.
Njene podanice, svete bludnice, učestvovale su u svečanostima koje su
simbolizovale plodnost i pri tom se podavale štovaocima.“ Fernando Henriques, Historija
prostitucije, Epoha, Zagreb, 1968, str. 31.
[2] Fernando Henrikez kaže: „Ti su šamani glasoviti po moćima koja im
se pridaju. Takva bi se praksa mogla tumačiti time da se ona magična svojstva
koja se često pridaju ženama prenose takvim imitiranjem na muškarca. Drugi je
aspekt da se muškarac u dodiru sa svetom duhova pretvaranjem u titularnu ženu
odriče svoje muškaračke ličnosti i tako stiče imunitet. Sveti ljudi pri
hramovima često su nastupali i kao homoseksualne prostitutke.“ Fernando
Henriques, isto, str. 29.
[3] „Heterstvo ionako ima veze sa smrtno-podzemnim - setimo se sirena
- i ove dve stvari zajedno, još jače povezuju Kirku sa htonskim dubinama,
daleko više nego što bi to samo po sebi učinilo materinstvo.“ Karolj Kerenji,
Kćeri Sunca, Gradac, Čačak, 1994, str. 48.