Tuesday, December 11, 2018

Magijsko poreklo prostitucije

artist Laura Stoltsvärd

NAPOMENA:
Ovaj tekst preuzet je iz moje knjige "Duh kontrainicijacije". Ukoliko želite da ovu knjigu, ali i druge moje knjige, čitate na hartiji a ne da buljite u ekran, obezbedite sebi primerak. Više o tome Sabrana dela Dorijana Nuaja

Poznato je da najstariji zanat na svetu ima svoje kultne, religijske pa i magijske korene. U ovom odeljku hteo bih osvetliti magijski aspekt prostitucije, ne kakva je ona sada, već u njenim prvobitnim oblicima i svrhama. Baveći se pitanjem magijske prostitucije, odmah bih se ogradio od tog izraza jer taj pojam podrazumeva javno izlaganje njenih aktera. Otud izraz javna kuća.  Tzv sveta prostitucija, kao i običajna prostitucija, jesu međufaze istorijskog razvoja, da bismo naposletku dobili ono što imamo još od antike: puku seksualnu eksploataciju. Prvobitna prostitucija zapravo i nije bila prostitucija u istorijski poznatom smislu, niti je bila javna, već je počela kao rukavac u suštini vampirskog magijskog delovanja. Dakle, koreni fenomena prostitucije su vampirske prirode a koji su kasnije pridobili kultni i religijski značaj. Isprva je kurva bila posve magijsko biće, sukubi pod kontrolom kakvog opakog vrača ili čarobnjaka, koji ju je koristio kao sredstvo za uzimanje životne energije od drugih ljudi. Takođe, kurva je bila veštica-vampirica, kojoj nije bila neophodna nikakva fantomska posrednica nego je sama uzimala šta je i kako htela. Tek je kasnije kurvom postala sveštenica i proročica te naposletku ono što se u istorijskom svedočenju smatra prostitutkom, obična kurva, što predstavlja posledicu profanizacije i svojevrsne demokratizacije aktivnosti koja manipuliše seksualnošću.
Zamislimo sliku magijskih bordela kojima vladaju slepe sile u službi energetskih vampira koji isisavaju seme muškaraca i njihovu životnu energiju te tako održavaju svoje i bitisanje svojih gospodara. U toj gotovo arhetipskoj slici, bordel je mesto razmene. U još starijem uzoru imamo legende o strašnim vešticama koje su se pretvarale u lepe i mlade devojke te zavodile razne junake, spavale sa njima i ubijale ih. Taj motiv je u korenu čitave današnje industrije seksa, prostitucije i pornografije. Ta opaka čarobnica održava svoju dugovečnost uzimanjem životne energije zavođenjem muškaraca. U ekstremnijem obliku ona ih ubija, ali takođe, praktičnosti radi, ona svojim seksualnim umećem čini da joj muškarci dobrovoljno predaju svoju energiju. Tako joj dolaze mnogi a ona vlada njima. Osim seksualnog umeća čarobnica vlada i pomoću drugih veština: proricanja, isceljivanja, droga, bajanja i stvaranjem opsesija. Time ona izlazi iz opskurnosti i zločina u društveno prihvatljiv oblik. Iz tog prvobitnog društveno prihvatljivog oblika rađa se sveta prostitucija a iz nje običajna. Kurva postaje sveštenica sa ulogom u kultu plodnosti.[1]

Sveštenice koje su služile u hramovima svete prostitucije tretirane su gotovo kao svetice. Deca koju bi one rađale bila su deca bogova, posebno ukoliko su rađana kada je Mesec u nekoj posebnoj fazi, kada je neka zvezda na nebu itd. Sveštenica-prostitutka u suštini predstavlja arhetip tarot arkane Prvosveštenica, ona koja čuva ključeve mudrosti, koja je skrivena iza vela itd. U tom smislu su hramovi u svojstvu javnih kuća bili betili svetosti. Ovo može konvencionalnom mentalitetu zvučati blasfemično, međutim, setimo se da je sve ono što je u jednom trenutku proglašeno nečistim, bogohulnim, perverznim ili bolesnim, nekada bilo sveto. Tako su recimo i homoseksualne kurve zapravo bili sveštenici, često puta kastrati. Imajmo na umu da su uškopljenici bili Kibelini i Astartini sveštenici. Nije li to slično što i celibat asketizma? Muškarac-čarobnjak koji postane žena stiče veliku moć, pridobija magijsku moć svojstvenu ženama. Otud drevni homoseksualac, odnosno transseksualac nije nikakav izopačenik nego svetac. Upravo ga njegova homoseksualnost a potom i uškopljenost čini izuzetnim, odnosno čini osnovu na kojoj gradi svoj magijski identitet.[2]
Današnji trend transseksualizma je psihički odjek tih običaja koji silovito izbija u ovo vreme seksualnih sloboda usled popuštanja represivnog morala i prodora emancipatorskih ideologija utemeljenih na kontrainicijacijskim ezoterijskim načelima. Uzgred, podsetio bih na jedan detalj iz Kastanedinih knjiga, kada on opisuje jednog drevnog meksičkog šamana, koji je i nakon dve hiljade godina i dalje na čudesan način živ, nakon što je uspeo pobeći iz zatočeništva tzv neorganskih bića jednostavno pretvorivši se u ženu. Kao žensko on njima više nije bio zanimljiv pa im je tako utekao te potom održavao svoju dugovečnost pokazujući čarobnjacima Kastanedine loze neke položaje skupne tačke u zamenu za malo vitalne energije. Tu je tanka linija koja bi takvu, u biti posve magijsku osobu, mogla povezati sa vampirskim i magijskim korenima prostitucije. Kurva je ta veštica, čarobnica, vampirica, koja u zamenu za svoje seksualne ili kakve druge usluge, vidovnjačke, magijske, od određenih ljudi uzima energiju, seme, krv i tako održava svoju vitalnost i dugovečnost. Oblik javnog izlaganja, dakle prostituisanje u užem smislu reči, samo je odraz, oponašanje tog prvobitnog magijsko-vampirskog odnosa. Kao sveštenica, kurva i dalje zadržava taj magijski veo, tu vezu sa onostranim, sa svetom duhova i bogova, dok obična kurva biva samo telo te biva žrtva trgovaca belim robljem.

Takođe, postoji veza između prostitucije, odnosno heterizma, inicijacije i smrti. Kirka, kao čarobnica, odnosno hetera-čarobnica, bila je ta koja je, kako to primećuje Karolj Kerenji, Odiseju otkrila put u podzemlje.[3] Naravno, imamo pojavu poput tantričke suvasini, odnosno partnerke u seksomagijskoj praksi i obredima. To jeste jedan od rukavaca svete prostitucije, ali u kontekstu onoga što prostitucija u klasičnom smislu jeste - one su daleko od onoga što se danas smatra kurvom. Te žene nisu kurve nego svetice jer služe buđenju božanske svesti kod muškaraca. Zamislite sada u ovoj našoj civilizaciji javnu kuću čija je svrha ne da služi prostom iživljavanju ili gašenju strasti, nego da kultiviše duh i diže svest svojih posetilaca. Tada bi javne kuće zaista postale betili svetosti - ljudi bi iz njih izlazili bolji nego onda kada su u njih ušli, jer kako kaže Alister Kroli - savršeni orgazam za sobom ne ostavlja pohotu.


[1] U klasičnoj knjizi na temu prostitucije o sveštenicama-prostitutkama zapadnoafričke tradicije kaže se: „Sveštenice nikada ne stupaju u brak, niti se može za sveštenicu platiti glavarina. Čini se da je razlog tome, što sveštenica pripada bogu kojem služi te ne može postati vlasništvo muškarca, kao što je to slučaj s udatim ženama. Ta se zabrana odnosi samo na brak, a sveštenici se ne zabranjuju seksualni odnosi.“ „U vavilonskom epu o Gilgamešu, Ištar, boginja plodnosti, ujedno je i boginja prostitucije. Njene podanice, svete bludnice, učestvovale su u svečanostima koje su simbolizovale plodnost i pri tom se podavale štovaocima.“ Fernando Henriques, Historija prostitucije, Epoha, Zagreb, 1968, str. 31.
[2] Fernando Henrikez kaže: „Ti su šamani glasoviti po moćima koja im se pridaju. Takva bi se praksa mogla tumačiti time da se ona magična svojstva koja se često pridaju ženama prenose takvim imitiranjem na muškarca. Drugi je aspekt da se muškarac u dodiru sa svetom duhova pretvaranjem u titularnu ženu odriče svoje muškaračke ličnosti i tako stiče imunitet. Sveti ljudi pri hramovima često su nastupali i kao homoseksualne prostitutke.“ Fernando Henriques, isto, str. 29.
[3] „Heterstvo ionako ima veze sa smrtno-podzemnim - setimo se sirena - i ove dve stvari zajedno, još jače povezuju Kirku sa htonskim dubinama, daleko više nego što bi to samo po sebi učinilo materinstvo.“ Karolj Kerenji, Kćeri Sunca, Gradac, Čačak, 1994, str. 48.